četvrtak, 29. studenoga 2012.

OBAVIJEST POSJETITELJIMA!


Obavještavam sve posjetitelje ovog bloga, da sam sa današnjim danom, sa popisa web mjesta, ''skinuo'' sajt ''Donje Kolibe''.
Praćenje ažuriranja predloženih linkova je vršeno i do sada, a razlog ovoj intervenciji je neažuriranje i neobjavljivanje novih sadržaja.
Pored toga, već duže vremena uopće ne postoji mogućnost ulaska u spomenuti sajt putem aktualne web-adrese: http://kolibedonje.com/ , zbog ''isteka domene, na čije se produženje ili obnovu, čeka od 17.11.2012. godine''

Link će biti ponovno uvršten u elemente ovoga bloga, čim se promijene trenutne okolnosti!

srijeda, 28. studenoga 2012.

''SAHRANITE ME U NOVOM SELU!''

22. lipnja 1994. godine, u njemačkom gradu Mulheimu je umrla novoseljanka Manda DELIJA, rođena Kovačević, čija je jedina i zadnja želja bila, da je  djeca sahrane u novoseljanskom groblju, uz muža Ivu...

Manda je rođena 1922. godine u Novom selu, i u braku sa Ivom Delijom je imala dvoje djece: sina Nikicu i kćerku Ankicu, udanu Djaković.
Nakon smrti muža, 1947. godine, Manda je ostala udovica do kraja života, odana svojoj djeci i njihovoj budućnosti.

Zbog njih je 1968. godine odlučila napustiti i rodno selo, i privremeno preseliti  u Njemačku, gdje je ostala sve do svoje smrti. 
Ratne neprilike koje su harale našom Posavinom i cijelom Bosnom, prisiliše njenu djecu, da je 1994. godine privremeno sahrane u Njemačkoj, odlučni da ispune njenu zadnju želju i da je ''prenesu'' u rodno selo!

                      ''Neću imati mira dok mi majka ne bude u grobnici uz tatu Ivu'' - govorila je kćerka Anka, koja zajedno sa bratom Nikicom odluči, da nakon punih 18 godina, ekshumiraju majku i prenesu njenu urnu u novoseljansko groblje.
Njihovu odlučnost i inicijativu su podržala njihova djeca, a pomogli su BiH konzulat i njemačke vlasti.




Zahvaljujući tome, u predvečerje Dana mrtvih, 27.10.2012. godine, urna sa pepelom je položena u obiteljsku grobnicu na mjesnom groblju u Novom Selu.                   

Prethodno je u pratnji unuka i djece,  urna prevežena iz Njemačke, a dočekana je u njenom rodnom Novom Selu, u obnovljenoj kući sina Nikice.  Nakon toga je, uz službu mjesnog župnika i prisustvo mnoštva rodbine i mještana, prevežena i položena u obiteljsku grobnicu, onako kako je to Manda i željela.
Svi prisutni su bili dirnuti gestom i riječima njene djece:
''Draga majko, hvala ti na svemu, evo sada konačno ispunjavamo i tvoju zadnju želju!''

Ovo je još jedan dokaz odanosti rodnom selu i zavičaju, na ponos Mandine djece i njenih unuka!

Napomena: fotografije i tekstualne podatke dostavili:
                   unuci - Katica i Jozo Djaković, iz Mulheim an der Ruhr, Njemačka.

nedjelja, 25. studenoga 2012.

KAŽU, LJUDI SE MIJENJAJU! - STVARNO?

Napisao: Jozo Kovačević administartor bloga

Nekoliko sati šetnje starim, novoseljanskim krajolicima,  promatranja i uspoređivanja sa ''onim nekada'', te fotografiranja ponovno devastirane prirode, jednostavno tjera na razmišljanje a pitanja naviru, jedno za drugim. 
Da li se sve ovo događa samo od sebe, ili njegovo veličanstvo ''čovjek'' sve čini kako bi uništio i ove ostatke ostataka, koje gledamo od prvih dana povratka na prostore sela!
Koliko samo ima istine u riječima poznate Baretove pjesme - ''Gdje je nestao čovjek?''

                       Kažu: ''ljudi se mijenjaju!'' -  Moguće je to istina, ali za svoga života viđao sam samo prilagođavanje a nikako pozitivne promjene koje bi konačno ''pokazale čovjeka''. 
Promjene, koje bi pokazale kod nas svakoga čovječnost, osjećajnost prema nejakom i slabijem, obzirnost i pažljivost prema tuđoj muci i jadu, poštovanje prema tuđoj imovini, i obazrivost prema zajedničkoj prirodi koju ostavljamo budućim naraštajima u amanet...

                     Kažu, ''ljudi se mijenjaju'', ali uvijek i opet, ostanu nekako isti, već viđeni!...

Kada sam zimus prvi puta otkrio stupanj devastacije naših šuma, mislio sam - što je napravljeno štete - napravljeno je, gore i ne može biti!
Danas sam se uvjerio da može biti još gore!  
Na svakom koraku ostatci bezdušnosti, prekrivenih novim slojem''otpadaka'',  dok u daljini odjekuju ''motorke'' koje ''prave'' nove metre ogrjevnog drveta!
Kud god se okrenem ista slika. Na svakom koraku znaci ranijih devastacija na koje se nadovezuju nove!











                     Tako hodajući nailazim na, ''nove putove'', napravljene usred šuma u Tataru, u Parašliki, u Rastovači, kod Maslara... ma svugdje gdje sam kročio!
Napravi ih spomenuti ''promijenjeni čovjek'', koji sada ponovno u svojoj metamorfozi, traži mjesta novih ''humanih''  i ''cidalnih''  poduhvata! 
I nađe ih, skoro na svakom pedlju šumovitih dijelova sela. 
Još uvijek se nađe nova ''baza'' koju sada još detaljnije obrađuju, ne hajući što iza njih ostaje pustoš i evidentni dokazi ljudske drskosti koja bezobzirno uništava tuđe, i ostavlja za sobom, pravi ''šumocid'' koji nije upamćen još od vremena osmanlijske i austrijske vladavine ovim područjima.

Koga je danas u Bosni, više briga za tuđom imovinom!

Nema više niti šumara, bez kojega nisi smio  ''oboriti''  hrasta niti u svojoj šumi, a policija za to nema vremena.
Uostalom tko bi pohvatao sve te kradljivce, koji su  sada ''slobodni'' pa u tuđem, uzimaju kao iz svog! A svi znaju da su oni tipične šumokradice kojima samo pravi i neprikosnoveni vlasnici i  vlast, može stati na kraj!
Pitam se, ŽELIMO LI MI TO?

Kažu čovjek se mijenja!??
Zaista se mijenja,  jer kako inače shvatiti činjenicu da nas treba prisiljavati da se prihvatimo svoga posjeda, svoje zemlje, svoje šume - koju ostavišmo na nemilost nepoznatim, nemilosrdno ''promijenjenim''  ljudima!
Nije za vjerovati, ali istinito je!






                      Da ljudskoj gluposti, bezobzirnosti i bahatosti nema granica, pokazuje i ovih nekoliko fotografija snimljenih u Novom Selu, 24.11.2012. godine.
Neodgovornost pojedinaca, proljetos je izazvala veliki požar koji se iz pravca Ribnjaka proširio na cijelo selo. Posebno vidljivi i jezivi prizori ostali su u šumama, kroz koje je vatrena stihija proletila i pri tom zapalila sve što je goriti moglo.
A gorilo je mnogo ''zdravog'' drveća, odbačenih grana po tlu, suhog lišća i neizbježno,  suha trava koja je plamene jezike prihvatila kao spužva vodu!
I ovo se događalo zahvaljujući famoznoj ''ljudskoj promjeni''!

                     Da ne završi samo na ovome, opet se pobrinuo ''čovjek'' koji je svugdje razbacao kosti uginulih ili ubijenih životinja, te dodatno u šumu ''unio'' ono što tamo ne pripada: ''zaboravljena'' PVC ambalaža, stara radna odjeća, plastične vreće pune  šljunka i betonski elementi od kojih su pravljeni zakloni za čuvanje, oborenih hrastova! Ne za rovove u ratu, jer se u sredini šume to ne radi!



                    U želji da pronađem barem nešto prirodno, netaknuto, što nije pokvario ''promijenjeni čovjek'', produžih do Ukrine, naše lijepe i čiste vodene oaze!
A tamo naiđoh na ovo:

Gledajući svu onu paljevinu i devastacije šumskih blaga, ovaj prizor mi olakša dušu, jer sam vidjevši ovaj prizor pomislio - ''svako zlo za neko dobro''. Uz ovaj nagorjeli panj smjestila se neobična gljiva koja ipak ''uživa'' u svom zaklonu!


Silazeći na Ukrinske brzake i plićak kod Pere Čabraje,  ista slika.  Razlika je samo u tome, što ovdje odlažu građevinski otpad, koji sipaju čak i u riječno korito!







                         Uzvodnije, kod skretanja u selo i još niže, kod kuće Nikole Božića, predivne slike netaknute prirode koja obavija našu jedinu rijeku, do koje na ovim lokacijama ''promjenjeni čovjek'' nema pristupa sa kamionima i motornim pilama.
Ovdje se može prići samo sa priborom za pecanje, i napokon u miru, daleko od onih ''promijenjenih ljudi'' uistinu - UŽIVATI!

                          Na kraju, po meni današnja priča ne bi bila završena, kada unatoč svemu ne bih pokazao da nade ipak ima!
Ljudi dolaze u Novo Selo, čiste, uređuju svoje, čak i obnavljaju porušeno!

Neka nam je svima - SA SREĆOM, I NEKA SMO DALEKO OD ''LJUDI KOJI SE MIJENJAJU''!


Malo se učestvuje u zajedničkim akcijama, malo priprema ogrjev za zimu, ali se ipak dolazi u selo i na svoje
I oni koji su daleko, često i u inozemstvu - svakom zgodom dolaze, i brinu o svom!
Oni uporni ne odustaju lako. Niti nakon dvadeset godina! Obiteljska kuća Alojza i Franje Dujmića u Novom Selu!

subota, 17. studenoga 2012.

SLIKE JESENI - DANAS!

Iako su prošle skoro dvije trećine jeseni, lijepo vrijeme i prekrasne slike prirode prosto mame na šetnju, kao da ne slijedi zima, već proljeće! 
Danas, 17.11.2012. godine sve je mirno i tiho, a na nebu se ne vide niti jata divljih  gusaka koje bi inače u ovo vrijeme već bile na polazištima za toplije, južne krajeve...Ili su možda već otišle...Tko zna, ionako se sve uobičajeno, poremetilo...

A kada se već krene u šetnju, zaista se nađe prelijepih motiva. 
Sve je više pooranih i zasijanih njiva (u susjednom Koraću ih je znatno više!!!), a ne nedostaje niti lijepih krajolika...Onako, tipično naših, bosansko-posavskih, pustih i zapuštenih, a zbog raseljenosti njihovih vlasnika, češće neobrađenih  i podivljalih! 
No, unatoč svemu - meni prekrasnih!!!
Sve je skoro nevjerojatno! 
Da nije okolnih ''temeljito sasječenih'' šuma, čovjek bi pomislio da je priroda skoro netaknuta!
Čak su i fazani neuobičajeno mirni i pitomi. Stoje na putu i nezainteresirano gledaju u nadolazeće vozilo!  
U nevjerici gledam kako i ne skreću sa puta, nego mirno ''poziraju''...
Vama prepuštam da sami ocijenite, dali ovo vrijedi proći i vidjeti? Meni se činilo i lijepim i neobičnim, pa zabilježih, onako iz duše, kao nekada Džuho Džumbur, reporter i putopisac sarajevske televizije...





Zadovoljstvo je u selu vidjeti do jučer zarasle, a sada poorane i zasijane njive


Tri fotografije urađene na sljedećim novoseljanskim lokacijama: kod mosta na Ukrini, kod škole i u Rastovači
Koliko je jesen ''odmakla'', najbolje govori ova fotografija
Iako je lišća i na putu, i prilično je promijenilo boju, ono se  još uvijek drži grana!
I ne sluteći koliko su nezainteresirani, snimio sam ih sa solidne udaljenosti
A ova ljepotica je hrabro zastala na svega par metara od kamere!
Kako je sunce gubilo snagu, sticao se dojam o laganoj magli, a ustvari je to bila prava optička varka! Na povratku od ''bakrača'' - kod Šime Čukura.

srijeda, 14. studenoga 2012.

IZDVOJENO ''SA POSAVSKIH PORTALA''

Prateći aktualne tekstove na drugim posavskim sajtovima, uočavam, da je u ponedjeljak, 12.11.2012. godine, na portalu www.posavina.org, objavljen zanimljiv članak pod naslovom:
''SKANDAL - Kako se obnavlja Bosanska Posavina'',
koji potpisuje Mišo Perak.
Spomenuti autor je koristio dostupne mu tekstualne analize i istraživanja CROPORTALA.ba.

Bez namjere sugeriranja istine oko pitanja obnove porušenih sela našeg dijela Bosanske Posavine,
preporučam vam, da putem priloženog linka, pročitate spomenuti naslov:

http://www.posavina.org/posavina/skandal-kako-se-obnavlja-bos-posavina.html

Preuzeto u cijelosti iz objave navedenog portala!

subota, 10. studenoga 2012.

ODRŽAN PRVI SUSRET NOVOSELJANSKIH KOVAČEVIĆA!

                      U Novom Selu je danas, 10.11.2012. godine održan Prvi susret novoseljanskih Kovačevića i njihovih potomaka.
Do susreta je došlo na prijedlog mjesnog župnika i u dogovoru sa zajednicom novoseljanskih povratnika, a prema tom prijedlogu, u subotnjem terminu  bi se svaki puta okupljalo neko drugo novoseljansko prezime, ovisno o zainteresiranosti i organiziranosti naših novoseljana.                       
Ove subote, okupilo se pedesetak naših novoseljanskih Kovačevića i njihovih potomaka iz skoro svih prijeratnih familija: Pranjini, Prkani, Geđani, Krnje, Sake, Luščanski Kovačevići ...Bilo je i dosta potomaka koji nose druga prezimena, ali rado se sjećaju svojih Kovačevićevskih korijena. 
Tako se ove subote, za stolom  nađoše potomci Kovačevića sa novim prezimenima:  Makovci, Bošnjaci, Bešlići, Jagari...                    
                      Sa porukama podrške naših Kovačevića raseljenih širom svijeta, upoznaše se iz pozdravne riječi vašeg administratora, jednog od organizatora ovog skupa! 

Nakon mise u novoseljanskoj crkvi i prisjećanja na svoje mrtve,  ponosni na svoje porijeklo i sadašnje obitelji, odani rodnom kraju i zahvalni precima na svojim novoseljanskim korijenima, zajedničkim druženjem u mjesnom Domu, uz zakusku i  pjesmu, dogovoriše novo  okupljanje već iduće jeseni. 


Pomalo simbolična slika ovog okupljanja: Nena (78) sa dvogodišnjom praunukom Tiom i baka Manda (86) - Krnjina mama, najstarija Kovačevićka na ovom okupljanju. Živjele nam, sve tri!













Bez obzira na nešto lošiji kvalitet prezentiranih fotki, nadam se da se barem djelomično vidjela familijarna atmosfera okupljenih novoseljanskih Kovačevića i njihovih gostiju.