utorak, 26. srpnja 2011.

ODIGRAN JE I ''5. MN-TURNIR'' - NOVO SELO 2011.

Na dobro pripremljenom terenu nogometnog igrališta u Novom Selu, vrijedni organizatori na čelu sa Draškom Kurdijom i ekipom, i ove godine su uspješno organizirali, već ''5.MN-turnir'' na kojem je,u nedjelju, 24.07.2011. godine, po kišnom vremenu nastupilo 12 malonogometnih ekipa.
Nakon odigranih svih planiranih mečeva (eliminacije, polufinale i finale), ove godine pobjednik turnira je ekipa ''Drvopromet'' iz Slav.Broda.
Drugo mjesto je pripalo odličnoj ekipi ''Bosna'' iz D.Višnjika, a treće mjesto su osvojili malonogometaši ''D.Vrela'', ekipa koja je na dosadašnjim turnirima uvijek prikazivala odličan nogomet i redovito stizala do polufinalnih okršaja!
Dodjeljene su i pojedinačne nagrade za najigrača, najvrata i za fer-play!
        Iako, vrijeme nije bilo naklonjeno organizatorima, zabilježena je solidna posjeta turniru, i ugodno druženje svih učesnika turnira, koje je kao i obično zabavljao band Tome Rubila!


POBJEDNICI - ekipa ''Drvoprometa'' sa vodstvom i simpatizerima.
 Drugoplasirana ekipa ''Bosna'' iz D.Višnjika.
 Trećeplasirana ekipa Donja Vrela, pred utakmicu za treće mjesto.

 
U očekivanju vašeg razumijevanja za nešto lošiji kvalitet predloženih fotografija (loše vrijeme, loša vidljivost, slaba baterija, nepažnja admina...), ipak se nadam da ste barem djelomično i vi ''bili sa nama'', na novoseljanskom igralištu!

utorak, 19. srpnja 2011.

'''O dejtonskom sjemenu i kurvama'', Đuro Kesić, na - www.Domaljevac.com

Prenosim vam jedan slikoviti članak o našoj posavskoj, pa i bosanskoj zbilji, i u kojem se mnogi možemo pronaći i prepoznati , bez obzira što je ''mjesto radnje u Grebnicama'':

U Grebnicama se Dejton usro na poso!

Pomoz Bog junace! - Uvijek faljen!

„Druže…! Možeš li makar u zezanciji pomeniti Bosnu i Hercegovinu?

O dejtonskom sjemenu i kurvama piše: ÐURO KESIC

U Grebnicama, na krivini iza „Ruškine“ birtije i osnovne škole, obično vreba policija. Englezi krivinu zovu „curve“, a mi prevedeno „Kurva“. Tu je najlakše rasuti šlajbok. Tu policija pljačka usnule vozače. Ovdje je sve da čovjek ne povjeruje. Ameri su vjerovatno imali jak razlog da baš zbog toga i baš tu kraj „kurve“ posiju Dejtonsko sjeme. Za sada samo „korov“ napreduje. Tu se entiteti vide golim okom.

Nisam baš najsavjesniji vozač, ali se (za sada) redovno izvlačim. Osjećam se kao „naš čovjek“. Ali vozim, eto, prema Republici Srpskoj.

Već dugo – dugo godina niko mi (nam) ne izražava dobrodošlicu. Ništa se ozbiljno ne dešava i svi smo se uživili u čari recesije. Da u svadbenim transparentima ne pročitam ono „Dobro nam došli dragi gosti!“, zaboravio bi da to uopće i postoji. A i u svadbama postoji samo zato što su u velikoj većini jednonacionalne. Mislim da bi bila prvorazredna zajebancija, kada bi neki HRVAT, napisao takvu dobrodošlicu prijateljima-prijacima SRBIMA ili MUSLIMANIMA.

Gotovo je sigurno da bi to u Posavskom kantonu bila udarna vijest svih trač partija, a nije isključeno da to čudo neviđeno od majorizacije ne bi slikala BiH i Vinkovačka televizija.

Izvanredno bi zasjedao najviši organ i niži organi HDZ.

Takvo što ni Čović ne bi napisao Dodiku, a baš se vole i baš su braća za primjer.

Priličnije bi to bilo Ljubiću, makar je on tek odnedavno doznao da mu je i Dodik brat.

A i naš Gari, da ima strica, ni manje ni više nego - Srbina.
Da se „sve mijenja osim kamenja“, pobrinili su se oni s drugu stranu Dejtona. Iza spomenute „kurve“, već neko vrijeme „postojana kao klisurina“ stoji ogromna tabla, koju i da svim silama hoćeš, ne možeš a da ne vidiš:

„Welcome, dobro došli u Republiku Srpsku“.

Pokraj table vijori zastava tog entiteta koju je iste te večeri kad je sve postavljeno (tako se bar priča) zapalio neki brat po politici, kod nas se zove još i manijak, peder, hrvatina itd. Nije mogao da otrpi tako upadljivu dobrodošlicu, posebno zbog toga što su se „oni“toga prije sjetili. Neki opet kažu da mu je zasmetala ona crvena tabla (asocira po boji na mrske platformaše) znatno manja, ali jako upadljiva, jer na sebi ima mrtvačku glavu na kojoj piše: prolaz je strogo zabranjen: MINE“!
Usporio sam kod „kurve“ i kad sam vidio da nema nikoga ni iza ni ispred, zaustavio sam auto, izvadio onaj svoj škljocavac i stao fotografirati. Zanesen u poslu nisam ni primijetio da mi se prikrao moj „stari dobri prijatelj“, jednostavnije „drug“,(identitet ću iz provokativnih razloga zadržati za sebe) iz onog entiteta. Da ne bude zabune, po ocu i materi Srbin.

I prije nego sam se i snašao, on pozdravi: „Dobro došli u Republiku Srpsku!

Da ga zbunim, velim: „Pomoz bog junače!“, na što će on „Uvijek faljen!“.

Poslije toga smo oba prasnuli u smijeh, koji prekidoše dvije desne ruke poletivši u srdačan pozdrav.

„Nisam te dugo vidio!“

„Ni ja tebe“.

„Nisi se ništa promijenio, samo si malo ostario. Riječi su ti i dalje oštre i iskrene. Sjećam se dobro, kao iz omladinskih dana, kada si „derao“ po onim guzonjama…“

„Ma nisam to bio ja“, pravdam se.

„Jesi jesi, nemaš se čega stidjeti, život ti je dao za pravo. Budi ponosan.“

„Već jesam“- prekidam tu nepotrebnu diskusiju.

„Pročitao sam tekst koji si nekada davno posvetio ovom mjestu. Na onoj vašoj stranici, dom@ljevac.com. Ne znam kako se točno zvao taj članak. …Sjećaš se sigurno. Ono si nabrajao kako su Grebnice na ovom mjestu podijeljene u dva entiteta, dvije općine, dva sela, dva elektro sistema, dva zdravstvena, dva obrazovna, dva putna, dva poštanska, u njemu se pišu dva pisma na dva dijalekta i ko će nabrojati sve što si ti napisao. A zaboravio si da se ovdje psuju dvije majke (srpska i hrvatska), dva predsjednika (Milošević i Tuđman), da se ovdje navija za dvije različite reprezentacije (Srbiju i Hrvatsku), obožavaju ili ne vole podjednako dva načelnika, krsti se na dva načina, slave različite slave, dižu u nebesa različiti heroji (oni što su pucali jedni na druge)… Ovdje se Dejton usro na poso! Slikao si to i pokazao svijetu…Vidiš i sam da se u jedan dio tog sela ulazi sa pisanom dobrodošlicom, a u drugi kao da vas niko ne želi. Mi imamo MINE, a vi nemate. Podijeliše nas ko amebe."

„Proći će to. Rok trajanja ljudskih gluposti je ipak ograničen. Dok još traju treba uživati u njima“ - odvraćam sarkastično.

„Ko bi rekao da će Grebnice tako nadrljati? Znaš i sam kako je ovdje. Ne tako davno bilo je sve vrlo prosperitetno. Grebnice su i danas cjelovite, selo doktora nauka, pjesnika, pletača pruća, vrijednih seljaka i gastarbajtera. Kuće su nam iste, putevi isti, rijeka ista, bare iste, zrak isti, čak i država ista.“

„Druže, kako ti se čini ova tabla dobrodošlice.“ - prekidam njegov izliv nostalgije za davno prošlim vremenima, „slikao sam je u sto poza.“

„Te Dodikove? Da ja tebe nešto pitam: vjeruješ li u tu dobrodošlicu? Osjećaš li iskreno da te s ovu stranu Dejtona neko želi kao svog najdražeg gosta.? To su table sile i nemoći. Sile da patološki želiš da imaš državicu, makar se ona zvala i entitet, a nemoći da je uistinu imaš. Da je to tabla iskrene dobrodošlice, ne bi je ovako skrnavili. Nije prva koja je ovako prošla.“

„Dugujem i ja tebi odgovor: Ne, na žalost, ničim ne osjećam tu dobrodošlicu. Za to treba nešto više od slobode kretanja. Privatno se osjećam dobrodošao kod jednog broja Grebničana. Čak kao kod kuće. Ta mi je dobrodošlica puno bitnija od ove zvanične.“

„Baš si iskren! Jesi li se naslikao? Hajdemo na piće. Dobrodošao u Republiku Srpsku!“

„Druže…! Možeš li makar u zezanciji pomeniti Bosnu i Hercegovinu?

„Jebiga!“

...
Otišli smo na piće trudeći se da što više pričamo srpsko-hrvatski. Ja sam bio komšija, a on susjed, ja lijepo odgojen, a on dobro vaspitan, ja sam se u Grebnicama osjećao sigurno, a on bezbjedno, sustav i sistem u kome zajedno živimo obojici sustavno i sistematski propada, san nas tisuća i hiljada Domaljevčana i Grebničana je, na žalost, imati plaću tisuću ili hiljadu maraka, jebo pasoš da nam je putovnica, Ivanišević je bio sila, ali je Đoković zakon, ceste u putevi su nam katasrofalni jer cestari i putari neće da rade, Šamac propada jer ne može (neće!) biti Bosanski, Srpska Tišina napreduje jer se ona druga ne zove Hrvatska, nego Tišina II, prijateljstva slabe jer nema više drugarstva…, nema više iskrene dobrodošlice jer se ona sada zove: Welcom, Willkommen!

Ni srpski, ni hrvatski!

Tako nam i treba.

Dejtonski!

ponedjeljak, 4. srpnja 2011.

100 minuta sa proslave 100 godina župe Novo Selo (autor: Senad Žepčan)



Zahvaljujući našem Senadu, dobili smo vrijedan videozapis sa proslave stogodišnjice novoseljanske župe, u kojem je zabilježen slijed događaja 01.07.2011. godine.
Uživajte!

subota, 2. srpnja 2011.

VELIČANSTVENA PROSLAVA - 100 GODINA ŽUPE NOVO SELO!

Novoseljani su 01.07.2011. godine, svečano obilježili 100 godina postojanja svoje župe. Uz euharistijsko slavlje koje je predvodio Vinko kardinal Puljić, svečanosti je prisustvovalo oko 2500 posjetitelja.
Iskreno smo ponosni i počastvovani prisustvom delegacije B.Broda koju je predvodio osobno, gradonačelnik Milovan Čerek, zatim, Miladin Dragičević posebni izaslanik predsjednika Rep. Srpske, zajedno sa Davorom Čordašom ministrom u vladi RS. Iz Slavonskog Broda, prisustvovali su župan Danijel Marušić, gradonačelnik Mirko Duspara i predsjednik ŽS Zdravko Sočković. 
Naravno, posebno su nas obradovili svojim prisustvom naši mještani koji su jučer bili u svom selu putujući iz Njemačke, Švedske, Austrije, Švicarske, Slovenije... ali i iz raznih mjesta diljem Hrvatske.
Nakon mise, prisutni su uživali u nastupima kulturno-umjetničkih društava iz: Žepča, Usore, Topolja, Omanjske, a nastupile su i folklorne skupine zavičajnog kluba Žeravac i Posavski Biseri sa našim karakterističnim, bosansko-posavskim  folklorom.
Zajedničkom ručku je pristustvovalo više od 2000 gostiju koje su zabavljali novoseljani - Braća Ivica-Ćićo i Jakov Čabraja, kojima je pripala čast da pjesmom otvore veselje za sve prisutne! 
Veliko iznenađenje prisutnima su priredili ''Baščovani'' sa pjesmom o 100 godina naše novoseljanske župe, a nastupili su i Braća Begići sa ''Marom i Lolama'', te izvorna skupina ''Bistri Izvor''.
Uz band našeg Tome i Štefe Rubila, pojačanih sa legendom Mirzom, našim Kolibarcem, zapažen je nastup imao i Vinko Brnadić.
U prekrasnom i opuštenom prijateljskom druženju, ostalo se do duboko u noć...
Posebno priznanje zaslužuje ekipa koju su organizirali i vodili Đanac i Igor Sidžo, i svi iz te vrijedne grupe koji su taj dan služili drage nam goste!
Svima koji su na bilo koji način pomogli organizaciju ovog jubileja veliko HVALA. Hvala svima na jednom prelijepom druženju, i dostojanstvenom držanju svih prisutnih...  ...Bilo je to, nakon 20 godina, u prepunom i lijepom našem NOVOM SELU!
Za sada pogledajte nekoliko fotografija snimljenih toga dana:
Dolazak kardinala Puljića u pratnji bikera
Dobrodošlica, domaćina vlč. Trgovčevića
 U iščekivanju euharistije...
 Članovi MPS Topolje, za vrijeme kardinalove propovijedi;
Toga dana obavljeno je i jedno krštenje.
 Dvorište i prilazni put su zaposjeli vjernici.
 Posebni gosti
Voditelj programa, vlč. Pavo Brajinović, sluša obraćanje kardinala prisutnima
Svojim novoseljanima i gostima, riječi podrške i ohrabrenja uputio je i prof. Božo Odobašić
Braća Ivica i Jakov Čabraja-Kajuni, dvojica od nekada ''bratske četvorke'', imali su čast da prvi zapjevaju našu izvornu pjesmu.
 Iako gosti, Begići su otpjevali nekoliko pjesama sa Marom i njenim Novom.
 Narodnom pjesmom se ''bavio'' uspješno, Vinko Brnadić.
vlč. Željko Odobašić, nakon dugo vremena sa svojim mještanima
Došla je i naša Marica Bilić, (udana Skoko) sa mužem, kreatorica lijepih i prigodnih poklona, za ovaj jubilej!
(Jozo i Ankica Jelinić, Tadija i Marica Skoko, Nikica Bilić)