Ova slika zaslužuje naslovnicu posta!
1965. godine, uz zgradu u kojoj je bilo spremište Pogrebnog društva, troje Bilića:
Karlo i rodica Ana Bilić-Mrkaljuša, pomažu Aninom i Šopkovom ocu Peji, u ''veselom'' pohodu ka kući.
Ostalo je nejasno jeli štap dida Peje imao posla sa pratiteljima!
Publike nije nedostajalo ni na rukometnim utakmicama.
Do sada ste ovdje vidjeli mnogo sportskih slika iz N.Sela.
Ovo su prve koja predstavljaju žensku rukometnu ekipu naše škole 1967. godine na utakmici, na našem školskom igralištu. (druga s desne strane je Pešina tetka Kata Bilić).
U pozadini se dobro vidi kuća i gospodarske zgrade Stipe Bilića.
Karlo i tata Jerkan, u Bilića sokaku, izvode konja u šetnju.
Iz 1964. godine; rođaci, Karlo i Zvonko Bilić, Luka Đaković-Šaula i Mirko Mijić-Pifko.
(Uvijek dobro i lijepo odjeveni)
Zima 1964. godine, grupa Novoseljanskih momaka:
stoje: Antun Odobašić, Blažo Đaković, Petar-Šopko Bilić, Karlo i Anto Bilić;
čuče: Mirko-Pifko Mijić i Zvonko-Krnjo Kovačević.
1964. ispraćaj u vojsku Karla Bilića, (slikano na Novoseljanskoj željezničkoj stanici);
stoje: Ivan Čabraja - Zelo, Jozo Jularić-Čiča, Karlo Bilić, Zvonko Rubil (Ive Tomince), Toma Rubil, Blažo Đaković, Josip Ključević, Anto Ćorković i Šimo Miljak-Čukur;
čuče: Ivan Stanić, Ilija Čabraja, Anto Matković-Čalija, Stipo Stanić, Stipo Matković-Čalija, i Stipo Rubil.
Nema komentara:
Objavi komentar