srijeda, 30. srpnja 2008.

Iz albuma Petra-PEŠE Bilića (1)


Ova slika zaslužuje naslovnicu posta!
1965. godine, uz zgradu u kojoj je bilo spremište Pogrebnog društva, troje Bilića:
Karlo i rodica Ana Bilić-Mrkaljuša, pomažu Aninom i Šopkovom ocu Peji, u ''veselom'' pohodu ka kući.
Ostalo je nejasno jeli štap dida Peje imao posla sa pratiteljima!


Publike nije nedostajalo ni na rukometnim utakmicama.


Do sada ste ovdje vidjeli mnogo sportskih slika iz N.Sela.
Ovo su prve koja predstavljaju žensku rukometnu ekipu naše škole 1967. godine na utakmici, na našem školskom igralištu. (druga s desne strane je Pešina tetka Kata Bilić).
U pozadini se dobro vidi kuća i gospodarske zgrade Stipe Bilića.


Karlo i tata Jerkan, u Bilića sokaku, izvode konja u šetnju.


Iz 1964. godine; rođaci, Karlo i Zvonko Bilić, Luka Đaković-Šaula i Mirko Mijić-Pifko.
(Uvijek dobro i lijepo odjeveni)


Zima 1964. godine, grupa Novoseljanskih momaka:
stoje: Antun Odobašić, Blažo Đaković, Petar-Šopko Bilić, Karlo i Anto Bilić;
čuče: Mirko-Pifko Mijić i Zvonko-Krnjo Kovačević.


1964. ispraćaj u vojsku Karla Bilića, (slikano na Novoseljanskoj željezničkoj stanici);
stoje: Ivan Čabraja - Zelo, Jozo Jularić-Čiča, Karlo Bilić, Zvonko Rubil (Ive Tomince), Toma Rubil, Blažo Đaković, Josip Ključević, Anto Ćorković i Šimo Miljak-Čukur;
čuče: Ivan Stanić, Ilija Čabraja, Anto Matković-Čalija, Stipo Stanić, Stipo Matković-Čalija, i Stipo Rubil.

nedjelja, 27. srpnja 2008.

Iz albuma Miće Matkovića-Čugura (2)


1965. god. - KOSIDBA kod Peje Čugura! Novo Selo:
Zaista vrijedna i neponovljiva slika koja svjedoči o nekim davnim, ali ipak lijepim vremenima i običajima.
Prebrojte ove kosce! Uglavnom su se skupljali da pomognu jedni drugima, uz pjesmu, da po neku popiju, zezaju se, i naravno, ''izbriju'' njivu do gole zemlje! I tako godinama, ... do modernih kosačica, traktora, kombajna...



Slikano 03.08.1979. godine, uz obrazloženje:
Djeca iz Bilića-sokaka, (Bilići, Odobašići, Matkovići) na plastu sijena kod Čugura!
Iako ih dosta i sam prepoznajem, prepoznavanje prepuštam posjetiteljima, naravno, prvenstveno Novoseljanima iz Bilića-sokaka.


Jednog sunčanog nedjeljnog popodneva, na željezničkoj stanici, uz Ukrinu - 1968. godine:
Pejo Matković-Čugur i Ilija Čelebija!


Jedna lijepa slika iz 1967/68 godine iz Čugurova sokaka u Novom Selu!
Anto Opačak iz Koraća; braća, Branko i Anto Matković-Čugur - stoje;
Anto Grgić (Koraće) - čuči.

ponedjeljak, 21. srpnja 2008.

Iz obiteljskog albuma Miće Matkovića-Čugura (1)


Pejo Matković, krajem 60-tih, u svatovima, pored svečane zaprege.


1963.godine, na cesti kod doma u Novom Selu, dok igra kolo, (u sredini se vidi kuća Mijata Đakovića), Ilija Čelebija, Petar Bilić-Šopko i Pejo Matković, poziraju nepoznatom fotografu.


Jedne snježne zime, 1963. godine, poslije nedjeljne mise u N.Selu:
Anto Dujmić, Karlo i Petar-Šopko Bilić i Pejo Matković-Čugur, stoje;
Mirko Mijić-Pifko i Mato Čabraja-Osim, sjede.


1962. godine; novoseljanski momci pred nedjeljnu ''turneju'':
sjede, I red: Niko Bilić i Pejo Matković; II red:Zvonko i Ivan Bilić, Luka Đaković-Šaula, Šimo Rubil-Čakija i Pejo Rubil-Pupo; gore, III red: Jozo, Tomo i Zvonko Rubil.


1959.godine, pred odlazak u ''igru'':
Jakov Kovačević-Prkan i Pejo Matković-Čugur, stoje;
Jakov Đaković - Milin, čuči.

Iz albuma vlč. Joze Čabraje, Njemačka


1972. godine: mladomisnik Jozo Čabraja sa majkom Anicom, i Božom Odobašićem i njegovom majkom Marijom - te kumovima: Stipom i Mandom Čabraja.


13.08.1972. godine, Mlada misa, vlč. Joze Mijata Čabraje, pred Novoseljanskom crkvom.
(Na slici su, župnik Jakov Kovačević, mladomisnik Jozo Čabraja i bogoslov Jakov Dujmić)


Za poklade 1971. godine (još jedna slika sa poznatim ''Žilićevim pejzažom'')
Sestre, Mara i Ruža (Nikole) Čabraja i Željka (Šime) Čabraja sa rođakom Draganom Čabrajom.


Slikano 1971. u N.Selu;
Jaki Dujmić i Jozo Čabraja (Mijatov).


Slikano 1968. godine u Mijića sokaku-Parašlika;
stoje, djeca Anto i Zvonko Mijić, do njih Kajica Mijić.
sjede: Pero Mijić, Andrija Mijić-Garić i Jozo Čabraja.

petak, 18. srpnja 2008.

Od Veselka Odobašića iz Melburna, Australija


Ove mlade i lijepe Novoseljanke, su osvojile prva dva mjesta u izboru najljepše nošnje u Melburnu, na ponos svih Novoseljana i Posavljaka, širom svijeta.
Martina Odobašić (drugo mjesto) i Dajana Đaković (prvo mjesto)
Čestitam pobjednicama!


Finalistice izbora najljepše nošnje Hrvata iz BiH i Hrvatske, održane u svibnju ove godine u Melburnu u Australiji. Druga i šesta finalistkinja (s lijeva) su Novoseljanke, Martina (Veselka) Odobašića i Dajana (Damira) Đakovića (cvaja) i jedine su nosile naše bosansko-posavske narodne nošnje.
Slike poslao Veselko Odobašić iz Australije.

srijeda, 16. srpnja 2008.

Od Novoseljanke, Nevenke Pavela, rođ. Đaković (Njemačka)

O mom rodnom Novom Selu
Kad u maju ruže prolistaju,
ja razmišljam o svom rodnom kraju.
Novo Selo mili zavičaju!
U tebe se više ne vraćaju
oni što su nekad sretni bili,
koji su te voljeli i cijenili.
Novo Selo moja mila diko.
Cijenilo te malo i veliko.
Molim Boga za pravdu i sreću.
Nikada im zaboravit neću.
Puše vjetar sa istoka i grančice njiše.
Čujem kako Novo Selo tužno jeca,
pati i uzdiše.
Novo Selo u beharu.
Vratite nam sreću staru.
Vratite nam rodnu grudu.
Pa da opet sretni budu
oni što su ga gradili.
U Božjoj slavi sretni bili!
Novo Selo kak bi bilo
da posjetiš moje milo,
to jest moje majke grob.
To od srca želim svog.
Pokoj duši nek je njoj.
Poljubac joj šaljem svoj.
Mjesečina obasjava -
Novo Selo još ne spava.
Još ne spava neg uzdiše.
Mog naroda nema više.
Spasi mene ako možeš,
ja radosno bit ću.
Da nam opet rujne zore
kao nekada sviću.
Novo Selo mili dome
u srcu te nosim svome.
Ovu pjesmu, Nevenka Pavela (kćer Luke Đakovića-kod crkve), napisala je 29.04.2001. godine u SR Njemačkoj gdje trenutno živi.
(Hvala Nevenki i njenom sinu Draganu Paveli, koji je poslao ove stihove)

subota, 12. srpnja 2008.

Miks dostavljenih slika (20)


2002. godine u Donjim Andrijevcima, veterani Ukrine pred utakmicu lige veterana sa NK Tomislav (bivša Budućnost). stoje: Nikola i Draško Kurdija, N.Čondrić, V.Kraljević, Žika Maletić, Ozren Grgić i Ivo Mijić; čuče: Mato Vidović, nn,nn, Zlatko Jurić, Cvitan Čondrić, Marko Štuc i Mijo Konjatić.


2002. godine, na igralištu NK Sava u Krajiškoj, ''potrošeni veterani'' NK Ukrine:
Anto Odobašić-Ćelo, Jozo Kovačević, Slavko Čabraja-Čile, i Ivo Mijić-Čivčija.


Ilija i Ivan Kovačević, kod kuma Branka Nikolića - u Stupniku, kirvaj za Ilinu.
Ispred sjedi Željina rodica Snježana (Šimina).


Željko i kum Zlatko Jelinić (u sredini) sa prijateljima, (po slici, u dokolici!)


Slikano 1966. godine u našem Tataru:
Jerkan (Ivana) Kovačevića u uvijek omiljenoj pozi!
(slike ustupio Željko Kovačević)


Miro Žilić sa majkom Anom, (oko 1970), u N.Selu.
(Miro i danas živi u rodnom Novom Selu)
Sliku dostavila, Mirina setra Vera Zadravec iz Varaždina.

Ilija Jelinić - Šubara, za odsluženja vojnog roka 1954.godine


Rudo Jelinić-Šubara, (pred odlazak na privremeni rad u SR Njemačku).
(Slike dostavila, Dubravka Šimunić, iz Kanade).


Slika iz 1943. godine, sa Novoseljanske željezničke stanice:
Đuro Jakova Bilića, kao 20-godišnji mladić, (autor Novoselske kronike, 1996. godine.)
(na slici s desne strane, kasnija kuća Mirka Špalata, a lijevo se vidi jedna od Jokića zgrada koja je bila mjesna čitaonica početkom 60-tih godina prošlog stoljeća, i mještani-putnici u očekivanju ĆIRE)
Sliku poslao Đuro Bilić iz Zagreba.

ponedjeljak, 7. srpnja 2008.

Miks dostavljenih slika (19)




Marija Odobašić, Stana Ključević i Ana Aračić, osamdesetih godina, pred odlazak na smotru folklora u B.Brod.


Za poklade 1964. godine:
Eva i Marija Odobašić, i Ana Pranjić.
(od Joze Jelinića-Pope)

1988. u Novom Selu; Ilija, kćerka Anđelka i supruga Mara, a ispred, unuka Antonela.

1960/61. - nije poučna, ali je neobična slika:
U gornjem redu: Jozo i Rudo Jelinić, Pajo, Ilija Jelinić (sa kćerkom Anđelkom), sjede: Marko, Ivan i Jakov Kovačević.
(Od Dubravke Šimunić, Kanada)

četvrtak, 3. srpnja 2008.

Umjesto slika ...




GORJELA JE JEDNA BAKLJA
Tamo u mom rodnom kraju
Gdje sve poznam, gdje me znaju
Jedna baklja gorjela je
Baklja koja život daje
Plamen ovaj svima mio
Ponos grada svog je bio
Vezivo nas, sve nam dao
Danju noću uvijek sjao
Vraćajuć se otkud s puta
Svakom od nas pogled luta
Tražeć pogled u daljini
Plamen što ga sretnim čini
A kad pogled ga dokuči
Srce jače počne tući
Evo kuće, rodnog kraja
Evo našeg zavičaja...
Jednog dana i bez kvara
Ugasi se baklja stara
Koliko su svjesni bili
Ti što su je ugasili
Ovaj simbol našeg grada
Za budućnost bolju nada
Tek plamen se mržnje rodi
Koji nas u propast vodi
On upali plamen rata
Što se širi i sve hvata
Sve što ljudska ruka stvori
Pored baklje sada gori
Gore kuće, gore sela
Sve je mržnja to donjela
Ljudi ginu, ljudi bježe
Još su ove slike svježe...
Mir se vrati nakon svega
Al ne narod iz svog zbjega
Rasušmo se širom svijeta
O sudbino ti prokleta
Svuda pustoš i zgarišta
Tužne slike, lijepog ništa
Oko baklje ljudi strani
Gdje li su mi sad jarani
Baklja ništa im ne znači
Kako za nju lijek pronaći
al nas naša baklja čeka
Da dođemo iz daleka
Dušu da joj udahnemo
Da joj plamen donesemo...
Dok mir krhi eto traje
Mržnja posvud ostala je
Mržnja koja neće dati
Da se baklji plamen vrati
Kolko proći će vremena
Bit će baklja bez plamena
Kako me to tužnim čini
Tu daleko u tuđini
Često isti san me mori
VIDIM BAKLJU KAKO GORI
Ja sam tamo, svi su tamo
Ali sve to san je samo
Nade ipak uvijek ima
Neka vatra u grudima
Da će san moj stvarnost biti
Da ćemo se svi vratiti
Tu na vrata Bosne naše
Mladost, snovi gdje ostaše
Kod svakog baš čovjeka
Tinja nada, baklja nekla ...
Dok oblaci nebom plove
Mene moja baklja zove
Mene zove rijeka Sava
Nasred koje Ada spava
Tko mi sruši moje snove
Tko iscrta bore nove
I sve o čemu sam mašto
Ja se pitam zašto, zašto.
(Ovaj tekst pjesme, brođanina Zlatana Kovačevića (?), koji sam primio faxom prije 6-7 godina, ne sjećam se više od koga, čuvam u svojoj arhivi kao vjerni dokaz nostalgije za našim zavičajem. Objavljujem ga, bez obzira što je sigurno već viđen na internet stranicama. Hvala autoru ovih redaka)