utorak, 19. rujna 2017.

''BEZ NASLOVA''

          Dok je pokušavala sročiti i napisati nekoliko riječi u telegram sućuti,  obitelji iznenada preminulog rođaka Zorana Bilića, Helena je napisala dirljiv tekst, koji u cijelosti prenosim.
               
Napisala: Helena Mostarkić-Gobbo.



                                                         BEZ NASLOVA

Ponedjeljak ujutro. Ničim poseban. Nisam baš nešto posebno dobro spavala, ustala se u 5.30 i pripremila za odlazak na posao. Čekam da se Sven vrati iz svoje noćne smjene. Ipak... ima nešto posebno u ovom jutru. Moram poslati brzojav. Cijelu subotu i nedjelju sam razbijala glavu što napisati i kako. Da ne bude patetično, ali da ne bude ni hladno. Da bude dovoljno kratko, jer zamišljam da u tim trenucima ljudi vjerojatno pročitaju samo nekoliko riječi i to je to. Valjda će mi sinuti na licu mjesta, dok budem ispunjavala obrazac.

„Ti si već spremna za izaći?“ – upita me Sven, jer sam već stajala na hodniku, puno prije nego sam inače izlazila iz stana.
„Da. Idem u poštu poslati brzojav“ – odgovorim kratko i žurno. „Neću poslije nastave, ionako mi je usput i želim to napraviti sada, odmah.“
„Ma, u redu, samo sam mislio da sada ne žuriš...“
„Ne, ne, odmah idem“ – nepokolebljivo kažem, pozdravim i izjurim.

Hodala sam prema zgradi pošte kao da čitav vikend nisam imala zraka u prsima. Na neki način i nisam. Počela su jako hladna jutra; prava jesen je stigla, s onim neumoljivim kišama koje se čine da će padati zauvijek. „Zauvijek? Moram napisati tu riječ u brzojavu. Jer... otišao je zauvijek. Ali, trebam je u nekoj utješnoj verziji. I za sebe i za one koji će ga čitati.“
Vjetar mi je šibao lice, a kiša se zavlačila ispod kišobrana dok sam, hodajući s tim mislima, već bila ispred pošte.

„Dobro jutro. Trebala bih poslati brzojav.“
„U redu, ispunite ovaj obrazac.“

Pišem adresu. (Pritom se pitam zašto je do prije dva dana nisam ni znala, nego sam uvijek slala sms poruke za rođendane, blagdane... mada, barem znam da sam ih uvijek slala...) Stižem na dio „UNESITE SADRŽAJ TEKSTA:“.
Uz duboki udah napišem prvu stvar koja mi je došla, onako spontano:

„Zoran – zauvijek u srcu. Nensi s obitelji.“

Pružim papir gospođi na šalteru.
„Za koju prigodu je brzojav?“
„Za... za smrtni slučaj“ – kažem ja nekako ispod glasa. (Istina, prehlada me držala danima, nisam uopće mogla pričati, ali sad mi je jedva glas izlazio iz grla.)
Pokaže mi nekoliko obrazaca i odaberem neki sa svijećama. Taj mi se činio najmirniji. Najprikladniji za njega.

Krenem prema školi i pomislim da je neprihvatljivo da nečiji život svedemo na jedan brzojav. Jednu rečenicu? Nikako.

Tjedan dana se u meni slažu riječi i rečenice, misli i emocije me obuhvaćaju u prvom slobodnom trenutku i ne mogu ih sabrati.

Te prošle subote na telefonu s Bekijem prisjetila sam se kako je Zoki, iako Brođanin, zapravo rođen u „našem“ Selu, kako je kao klinac tamo zapalio sijeno (za koje nikad nije dobio batine, jer ga je pokojni „dićo“ obranio), kako sam baš s njim i ujkom prvi put nakon otvaranja mosta između dva Broda otišla na djedov grob i gledala ga kako plače kao malo dijete (što je uvijek, zapravo, u duši i bio), kako mi je poslije u autu pokazivao CD Abbe i ostalih koje je obožavao slušati, kako je prvi i jedini čitao i uredno pisao lektire koje su poslije njega godinama svi jednako uredno prepisivali, kako je obožavao Tinu Turner i po njoj nazvao jednu od kćeri, kako sam zaspala kao klinka s nekoliko godina (negdje sredinom osamdesetih) na njegovoj svadbi (iako mi je bilo prelijepo, ali nisam mogla više izdržati), kako sam pomislila kako je Zrinka baš prava cura za njega kad sam je vidjela na nekoj maloj fotografiji koju mi je pokazao prije svog vjenčanja, kako im je izgledao stan na Sajmištu (iako sam imala samo godinu i pol, ali se sjećam i onog starog tepiha) a i kako su me poslije svi čuvali u stanu na Slavoniji II... i kako će mi nedostajati da mi odgovori na poruku „Hvala, Nensi, svako dobro tvojoj obitelji i izljubi malu švrćicu.“ .

Dragi Zoki, kako razmišljam, sve više mi se čini da te nikad nisam vidjela ozbiljnog ili ljutog. Zbilja. Uvijek si imao osmijeh i blag izraz lica. A i kako bi mogao izgledati netko tko je uvijek drugima želio samo dobro? Znaš da jednostavno nisam mogla zaustaviti se na sadržaju jednog brzojava. Što ćeš... ostala sam rodbinsko piskaralo. S mnogima se nisam stigla oprostiti, pa ni s tobom, ali kad riječi kod mene krenu, onda krenu u potocima. Nadam se, i zaista vjerujem, da si na nekom sretnome mjestu, jer čovjek poput tebe ne zaslužuje ništa manje od vječne sreće.
A kod mene ćeš biti baš kao što stoji u brzojavu „ ... zauvijek u srcu.“ .


nedjelja, 27. kolovoza 2017.

STAZAMA ZAVIČAJA

              Iako je tek 26. kolovoza, boje prirode na veliko ukazuju na skorašnju jesen. 
Suša,  (donedavno sparno) toplo, čak vruće vrijeme dodatno ''bojaju'' okolinu, bojama skore jeseni, pa sve nekako izgleda neobično, bez one svakogodišnje, vesele i neponovljive zavičajne prirode. 
Zadnjeg vikenda kolovoza iskoristio sam priliku i od Slavonskog Broda, preko D.Močila, Kričanova, Donjih i Gornjih Koliba, Zborišta  i na kraju do rodnog N.Sela, napravio nekoliko usputnih, jutarnjih fotografija.
Posebno podsjećam sve Novoseljane, bez obzira gdje trenutno žive, ako već do sada nisu uplatili godišnji prilog za održavanje našeg groblja, da to čim prije obave, jer groblje je primjereno održavano iako imamo problema sa plaćanjem toga troška:

Iz Novog Sela:













Iz Slav.Brod:



  


Iz Donjih Močila (Greda):





  Iz Kričanova:     



   

Iz Donjih i Gornjih Koliba:




                
Iz Zborišta:





ponedjeljak, 14. kolovoza 2017.

JUBILEJ vlč. NIKOLE-NIKICE ČABRAJE


              Prije skoro godinu dana, naš Novoseljanin  vlč. Nikola-Nikica Čabraja, proslavio je četrdeset godina svećeničke službe, sa svojim župljanima u dalekom Perthu u Australiji, a ''CroExpres'' je tom prigodom objavio kratki tekst popraćen sa videozapisom njegovog životnog puta, od Novog Sela do Pertha u Australiji.
Zbog ponavljanja sadržaja, na kraju najavljeni trominutni video sa misnog slavlja, sam izostavio.



ČESTITAMO! Hrvatski svećenik slavi 37 godina otkako je došao među 30.000 Hrvata Zapadne Australije

Youtube screenshot

Nikola Čabraja danas je omiljen među Hrvatima ovog kraja.

Autor: CroExpress

Nikola Čabraja, voditelj Hrvatskog katoličkog centra Perth u North Fremantleu u Australiji, proslavio je ove godine lijepu obljetnicu – 37 godina kako je kao 29-godišnjak preselio u Perth. Mladi svećenik te je 1979. godine, učivši engleski tek šest tjedana, došao među 30.000 Hrvata Zapadne Australije.

Što o Nikoli misle naši iseljenici, ali i ljudi u Domovini, dovoljno govore vaši komentari nakon što smo objavili članak o HKC Perth.

'Nikola, divan čovjek, čestitam iz Splita od srca...'
Ili: 'Veliki od srca pozdrav za moga kuma i našeg izuzetnog svećenika, velečasnog Nikolu Čabraju.'

Nikola Čabraja danas je omiljen među Hrvatima ovog kraja. Jedan je od najzaslužnijih što se zajednica i dalje čvrsto drži. Nedjeljom i dalje puni crkvu. Mi mu čestitamo obljetnicu dolaska među Hrvate Pertha!

U nastavku pogledajte kako je Nikola prošle godine proslavio 40. obljetnicu zaređenja sa svojim župljanima te jedan video o njegovom životu




KORAĆE - TRADICIONALNA SMOTRA FOLKLORA

Prošle nedjelje, u susjednom Koraću održana je tradicionalna smotra folklora na kojoj su učestvovale mnoge folklorne grupe iz Bosne i susjedne Hrvatske.
Nastupilo je ukupno deset društava koji su svojom zanimljivom koreografijom i nastupima, razveselili veliki broj prisutnih Koraćana i njihovih gostiju.
Ovu tradicionalnu manifestaciju svake godine organizira KUD 'Tamburica' iz Koraća, u sklopu programa ''Dani Velike Gospe''  uz pomoć mnogih bivših mještana.
Uz mnoštvo gostiju, nakon programa ''folkloraša'', druženje se nastavilo pod šatorom.
Slijedi nekoliko fotografija sa te manifestacije, kojima sam pridružio i nekoliko posuđenih fotki od prijatelja Senada Žepčana:



























ponedjeljak, 7. kolovoza 2017.

MALO SELA, MALO UKRINE

U zadnje vrijeme se rijetko odlučim na fotografiranje sela i njegove prirode, ali kada krenem... e, onda bude fotografija i za tri posta!
U zadnjih 5-6 dana nastalo je nekoliko zanimljivih fotografija u selu, ali i na Ukrini, koja dolazeći iz pravca Koraća, kod Nikole Božića sve više ruši obalu i prijeti magistralnom putu!